Rusija

Protekli tjedan obilježen je značajnom eskalacijom na bojištu i diplomatskom aktivnošću koja je, paradoksalno, potvrdila dubinu nepremostivih razlika između sukobljenih strana. ISW procjena od 27. rujna identificira Putinovu novu teoriju pobjede koja se oslanja na ekspanzivne dugometne kombinirane balističke raketne i dronske udare, što predstavlja doktrinarni pomak prema sustavnom iscrpljivanju ukrajinske infrastrukture i civilnog morala. U posljednja tri mjeseca zabilježeno je najmanje 350 ruskih napada na Kijev i okolicu — drastičan porast koji transformira svakodnevni život u ukrajinskoj prijestolnici u neprekidni ciklus uzbuna i eksplozija. Putin je 25. rujna otvoreno zaprijetio "osvetničkim udarima" nakon ukrajinskih napada na Moskvu tijekom parlamentarnih izbora, signalizirajući spremnost na daljnju eskalaciju.

Na diplomatskom planu, margine Opće skupštine UN-a u New Yorku poslužile su kao platforma za prvi bilateralni sastanak njemačkog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula s Lavrovom od 2022. godine (26. rujna), kao i za susret Rubio–Lavrov (23. rujna). Trumpova administracija pozvala je Putina na summit G20 u Miamiju u prosincu, što je izazvalo podijeljene reakcije — američka strana vidi to kao priliku za angažman, dok poljski premijer Tusk upozorava da bi poziv mogao ohrabriti Moskvu. Zelenski je na Općoj skupštini Putina nazvao "nultim pacijentom" od kojeg se šire rat i nestabilnost, a obje strane su prema washingtonskim signalima pokazale određeni interes za prestanak napada na energetsku infrastrukturu — jedini konkretan, ali još nepotvrđen nagovještaj potencijalnog djelomičnog smirivanja. Lavrov je na sjednici Vijeća sigurnosti eksplicitno odbacio pozive na prekid vatre i optužio Europu za blokadu mirovnih pregovora, najavljujući nastavak rata do potpunog ostvarenja ruskih vojnih ciljeva.

Posebno zabrinjavajuća je eskalacija ruskog hibridnog ratovanja na NATO teritoriju. Britanski ministar obrane Wes Streeting 27. rujna izrijekom je nazvao Rusiju i Putina "najvećom prijetnjom sigurnosti Velike Britanije" i najavio najveće održivo povećanje izdvajanja za obranu od završetka Hladnog rata. Njemački ministar Wadephul je pred UN-om upozorio na "rusku bezobzirnu i opasnu eskalaciju u Europi", referirajući se među ostalim na napad dronom na Leipzig. Izvještaj Politica od 28. rujna detaljno opisuje rastuće rusko hibridno djelovanje na norveškom Svalbard arhipelagu, s procjenama da Moskva namjerno ispituje granice primjene članka 5. NATO-a. EU je na temelju obavještajnih izvještaja upozorila na Putinove planove koji uključuju sabotaže, napade na kritičnu infrastrukturu, kibernetičke napade i manipulaciju informacijama — cjelokupni spektar sivog ratovanja koji europski poslovni sektor sve skuplje plaća.

Na ekonomskom planu, zapadne sankcije pokazuju mjerljive rezultate: ruska flota u sjeni smanjena je na manje od polovice operativnog kapaciteta nakon što je 107 brodova od siječnja 2025. prisiljeno na registraciju u ruskom registru, značajno ograničavajući Moskvin kapacitet za izbjegavanje naftnog embarga. Švicarski referendum od 27. rujna odbio je prijedlog — koji je podržao Kremlj — o jačanju načela neutralnosti koje bi efektivno onemogućilo sankcije protiv Rusije, čime je zaštićen europski sankcijski režim. Istovremeno, cijena dizela dosegla je povijesni rekord, podsjećajući na trajne energetske posljedice sukoba za europska gospodarstva. Srbija ostaje iznimka u europskom kontekstu jer nastavlja kupovati rusku naftu i plin, a nacionalna naftna kompanija NIS ostaje pod ruskim vlasništvom — tema koju je 28. rujna istaknuo američki političar Joe Wilson kao prepreku srpskoj euroatlantskoj integraciji.

Strukturno, Putinov režim koristi kontrolirane izbore i medijsku dominaciju za konsolidaciju unutarnje vlasti dok istovremeno povećava vanjsku agresiju. Slovački premijer Fico izrazima straha od izbijanja rata i najavom držanja Slovačke "po strani" de facto slabi koheziju NATO-a — upravo ono što, prema analitičarima, Putin želi postići. Trajektorija sukoba ukazuje na produženo iscrpljivanje bez jasnog vojnog razrješenja, uz rastući rizik incidenta na NATO teritoriju koji bi mogao testirati kolektivnu obranu Saveza.