Azija

Srijeda, 21. listopada 2026.
Azija
Threat Assessment
VISOKO
Aktivna vojna eskalacija između Pakistana i Afganistana s prekograničnim udarima, odmazdom TTP-a unutar Pakistana te istodobni nastavak masovnih civilnih žrtava u Mjanmaru čine regiju značajno nestabilnom s visokim rizikom daljnjeg širenja.

Analiza situacije

Dominantno žarište u proteklih sedam dana jest dramatična eskalacija pakistansko-afganistanskog sukoba. Pakistan je de facto proglasio „otvoreni rat" protiv afganistanskog Talibana, koji je godinama pružao utočište Tehrik-i-Taliban Pakistanu (TTP). Pakistanske oružane snage izvele su udare na najmanje deset ciljeva unutar Afganistana, uključujući one za koje je Islamabad tvrdio da su „strogo ograničeni na identificirane vojne objekte", no Talibanska vlada u Kabulu tvrdi da su četiri civila poginula (BBC, 24. rujna). S afganistanske strane, ministarstvo obrane u Kabulu objavilo je 27. rujna da su njihove snage ubile 28 boraca u Nuristanu, optužujući pakistanske milicije za podršku tim skupinama, uključujući povezanost s Islamskom državom. Istodobno, TTP je preuzeo odgovornost za samoubilački napad vozilom punim eksploziva na policijski punkt u Dera Ismail Khanu (Khyber Pakhtunkhwa) 26. rujna, pri čemu je poginulo najmanje 11, a ranjeno oko 30 osoba. Trajektorija je jednoznačno eskalatorna: obje strane razmjenjuju optužbe i vatru, a mehanizmi deeskalacije — poput obnovljenog „Islamabadskog memoranduma" — još ne pokazuju kapacitet da prate brzinu širenja sukoba.

U Mjanmaru, vojni režim nastavio je s neselektivnim napadima na protuoporbena područja. Zračni udar na tržnicu u Rakhine državi 28. rujna usmrtio je najmanje 33 civila, što predstavlja jedan od smrtonosnijih pojedinih incidenata u posljednje vrijeme i nastavlja obrazac ciljanja civilne infrastrukture. Paralelno, kampanja za oslobađanje Aung San Suu Kyi ostaje simboličan, ali praktično nemoćan pritisak — vojni režim aktivno traži regionalnu re-angažiranost unatoč tome što lokacija nobelovke ostaje tajna. Mjanmarski sukob je zamrznut u svojoj smrtonosnosti: nema vojnog rješenja na vidiku, a regionalni akteri (ASEAN, Kina) nisu u stanju nametnuti prekid vatre.

Na širem geostrategijskom planu, amerikčko-indijska vojna suradnja bilježi konkretnu operativnu produbljenost. Vježba Yudh Abhyas 2026 kraj Aulija u Indiji (25.–28. rujna) uključila je kombinirani zračni napad u kojem su američki i indijski vojnici djelovali u zajedničkim formacijama, te zajednički snajperski trening na daljinama do 580 metara. To je signal rastuće interoperabilnosti koji treba čitati uz izvještaj CFR-a o Indiji „nakon liberalnog poretka" — Washington i New Delhi pojačavaju praktičnu suradnju čak i kad se strateški ne slažu oko multilateralnog sustava. Indija je istovremeno suočena s ozbiljnim unutarnjim pritiscima: pokret „žohar" (Cockroach Janta Party) prešao je s prosvjeda oko obrazovnog sustava na zahtjev za ostavkom predsjednika izbornog povjerenstva Gyanesh Kumara, s ultimatumom za masovne prosvjede. Legitimitet izbornih institucija postaje točka prijeloma u najvećoj demokraciji svijeta.

Ekonomski signali ukazuju na strukturalne napetosti s globalnim implikacijama. Američki predsjednik Trump na sastanku s japanskom premijerkom Sanae Takaichi izrazio je zabrinutost slabošću jena (25. rujna), što je potaknulo razgovore ministara financija obiju zemalja i signalizira mogućnost ponovnog pritiska na Tokio glede valutne politike. Indonezija razmatra ukidanje dvadesetogodišnjeg ograničenja proračunskog deficita na 3% BDP-a kako bi financirala agresivniji rast pod predsjednikom Prabowom Subiantom, dok EU zaključuje seriju bilateralnih trgovinskih sporazuma s državama jugoistočne Azije. Toyota i drugi japanski proizvođači EV-a suočavaju se s potencijalnom „Made in EU" regulativom koja bi mogla ograničiti pristup europskom tržištu. Indonezijsko stjecanje nosača zrakoplova, iako kontroverzno, predstavlja signal regionalne utrke u pomorskim kapacitetima koji izravno utječe na sigurnosnu konfiguraciju Južnog kineskog mora.

Strukturalni pokretači ove situacije su višeslojni: pakistansko-afganistanski sukob je produkt dvadesetogodišnjeg neuspjelog protuterorističkog ciklusa u kojemu svaka vojna operacija generira novi val nasilja; Mjanmarski kolaps je posljedica puča iz 2021. bez ikakve funkcionalne tranzicije; a indijske demokratske napetosti reflektiraju generacijski jaz između mladih suočenih s nezaposlenošću i korupcijom te ustaljenih političkih struktura. Na razini velikih sila, ubrzana diversifikacija savezništava — Vijetnam-Kanada strateško partnerstvo (25. rujna), japansko regrutiranje stručnjaka za dual-use tehnologiju, indijsko jačanje poluvodičke industrije — jasno ukazuje na pripremu za multipolarniji i kompetitivniji red u regiji.

Prognoza 7–30 dana

U idućih 7–30 dana ključni indikatori su: (1) hoće li Pakistan izvesti nove prekogranične udare i odgovor TTP-a unutar pakistanskih urbanih centara, što bi signaliziralo prelazak u širu destabilizaciju; (2) reakcija ASEAN-a ili Kine na mjanmarski zračni udar na Rakhine — izostanak reakcije učvrstit će dojam da je međunarodna zajednica napustila civilnu zaštitu u Mjanmaru. Također treba pratiti ishod ultimatuma „žohar" pokreta u Indiji i eventualne masovne prosvjede koji bi mogli utjecati na izborni kalendar.

Top vijesti